| Pasivnost hrvatske vanjske politike |
| Utorak, 19 Siječanj 2010 | |
 Ocjenjujući hrvatsku vanjsku politiku u posljednjih nekoliko mjeseci, praktično od formiranja Vlade kojoj predsjeda Jadrankom Kosor, možemo reći da je ona usmjerena gotovo isključivo na odnose sa susjednom Slovenijom u svjetlu želje za približavanjem Hrvatske ulasku u Europsku uniju. Upravo u tome Hrvatska stranka prava vidi pogrešku, što smo naglasili i prilikom predstavljanja programa rada Vlade u Hrvatskom saboru pri raspravi o predloženom programu. Višekratno smo napominjali kako ciljevi naše vanjske politike trebaju biti određeni našim nacionalnim interesima i upravo u odnosu prema Europskoj uniji vidimo zamjenu ciljeva i interesa, jer EU treba biti sredstvo ostvarivanja nacionalnih interesa, a ne cilj sam po sebi. Zabrinjava stoga odgoda posjeta naše Premijerke Rusiji i Njemačkoj koji su bili najavljeni, a sada se o njima šuti.Smatramo da je Hrvatska učinila ozbiljnu pogrešku zanemarujući odnose sa SAD-om, Ruskom Federacijom, Kinom te Indijom. Treba naglasiti i činjenicu da od navedenih zemalja direktna suradnja, osim razvoja gospodarskih odnosa, razvoj suradnje je posebno moguć s Rusijom. Posebno mislimo na projekte od zajedničkog interesa u području energetike. Neki od njih su već poznati javnosti poput Družbe Adria te plinovoda Južni tok. Postoji i mogućnost značajne suradnje u riječnom prometu. Hrvatska ne koristi dovoljno svoj zemljopisni položaj koji pruža fantastične mogućnosti gospodarskog razvoja, ali uz drugačiju vanjsku politiku. Ona mora biti aktivna i osiguravati Hrvatskoj povezivanje i suradnju sa zemljama izvan EU što nije prisutno niti u približno dovoljnoj mjeri.
Hrvatska mora stoga jačanjem i razvojem odnosa s Rusijom, SAD-om, Kinom i Indijom ojačati svoj međunarodni položaj, stratešku poziciju, jer će upravo na taj način osnažiti i interes EU za Hrvatskim pristupom. |
