Deklaracija VII Konvencije HSP-a 2009

  • Iznad suverene volje hrvatskih državljana jedino su božanski, univerzalni, sveravnajući zakoni.
  • Sve etničke skupine uživaju jednaka prava, iste povlastice i imaju jednake obveze prema državi.
  • Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina matične su države hrvatskoga naroda. Konstitutivni hrvatski narod Bosne i Hercegovine mora u svim pravima, povlasticama i obvezama biti izjednačen s drugim dvjema konstitutivnim sastavnicama.
  • Hrvati u velikoj većini dijele kršćansko naslijeđe. Vjeroispovijest i nacionalnost u Hrvata nisu podudarni pojmovi. Hrvata ima rimokatoličke, islamske, pravoslavne i drugih vjeroispovijesti te agnostika i ateista.
  • Osnovni smisao države je osigurati socijalnu pravdu i očuvati nacionalne interese.
  • Socijalna pravda zasniva se na jačanju opće socijalne osjetljivosti. Dostojanstven život ima biti društvenom stečevinom koju uživaju svi državljani.
  • Razina društvenoga standarda ovisi o različitim gospodarskim interesima, materijalnim probitcima i zahtjevima tržišta. Socijalna pravda kao potreba većine vrijednosno je važnija od interesa kapitala, pojedinačnih probitaka i zahtjeva tržišta.
  • Nacionalni interesi temelje se na očuvanju hrvatskoga identiteta, suvereniteta i nacionalnih (prirodnih) bogatstava, demografskom rastu te na probitcima domaćih gospodarskih subjekata.
  • Nacionalni identitet počiva na kršćanskomu naslijeđu, hrvatskomu jeziku i kulturi, na žrtvi uloženoj u stvaranje samostalne države te na prirodnoj raznolikosti i očuvanju okoliša Lijepe Naše.
  • Hrvati imaju čuvati svoj nacionalni identitet: štiteći ukupnost svojih nacionalnih interesa, jačajući socijalnu osjetljivost, gradeći pretpostavke za dostojanstven život i rađanje novih naraštaja.
  • Kultura života temeljna je vrijednost hrvatskoga društva u cjelini. Država je obvezna različitim poticajnim mjerama osigurati pretpostavke za brz demografski rast.
  • Državotvorno djelovanje do konca XX. stoljeća zauzimalo se za stvaranje samostalne hrvatske države, a danas i sutra zahtijeva budnu skrb za očuvanje državotvornih stečevina.
  • Nacionalna (prirodna) bogatstva su – zemlja, voda (more), zrak – tvari što ih sastavljaju i što se u njima kriju te organizmi koji ih nastanjuju. Nacionalna (prirodna) bogatstva pripadaju državljanima. Državljani Republike Hrvatske imaju isključivo pravo na stjecanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava svoje domovine.
  • Nacionalna (prirodna) bogatstva štite se sukladno međunarodnom pravu na graničnoj crti te na granici hrvatskog gospodarskog pojasa na Jadranu.
  • Probitci hrvatskih gospodarskih subjekata na svjetskom tržištu imaju biti u žarištu interesa cjelokupnog državnog aparata. Domaće se tvrtke imaju poticati na društveno odgovorno ponašanje, posebice prema radništvu, radničkom dioničarstvu i zaštiti okoliša.
  • Republika Hrvatska obvezna je brinuti se o Hrvatima na cjelokupnom hrvatskom povijesnom prostoru: ulagati u očuvanje nacionalnoga identiteta te poticati širenje poslovanja domaćih tvrtki na povijesnom području. Trajni je zadatak države privlačiti poslovna ulaganja i povratak hrvatskoga iseljeništva.
  • Hrvat, neovisno o mjestu rođenja ima bezuvjetno i neotuđivo pravo na hrvatsko državljanstvo. Stranac prije upisa u knjigu državljana ima pred državnim tijelima polagati: Ustav, hrvatski jezik te nacionalnu povijest i kulturu. Stranac sa statusom hrvatskoga branitelja ima pravo na državljanstvo kao i svaki Hrvat.
  • Isključivo hrvatski državljani imaju ovlast donositi – putem referendumskog izjašnjavanja – punopravne odluke glede nacionalnih interesa te pristupanja vojnim, političkim i državnim savezima.
  • Referendum kao obvezujući instrument odlučivanja može se raspisati kada državljani budu kadri donijeti informiranu i odgovornu odluku. Obveza je države prije raspisivanja referenduma, razjasniti građanima sve prednosti i nedostatke neke odluke, putem razrađene komunikacijske strategije.
  • Obveza je središnje državne vlasti, osigurati društvenu i gospodarsku koheziju, ravnomjeran razvoj hrvatske države.
  • Domaća priopćavala (mediji) obvezna su koristiti isključivo standardni hrvatski jezik te pravopis koji odobrava mjerodavno državno tijelo. Razgovorni jezik i strani jezici, koriste se samo u onim priopćavateljskim (medijskim) formama u kojima je to nužno i uobičajeno. Jezik diplomacije u službenoj komunikaciji sa strancima isključivo je standardni hrvatski.

 

Zagreb, 20. veljače 2009.

Shares