Poštovani generale Glasnoviću, nedavno se ste postali član Hrvatske stranke prava. Iako ste dugo prisutni u politici kao neovisni političar, sada ste se odlučili za uključivanje u stranku. Kako je došlo do te odluke?
Sve političke odluke koje sam donio bile su utemeljene na mojoj savjesti. Vjera nas uči da je savjest Božji glas u čovjeku. Navaho Indijanci vjeruju da se oštri trokut vrti u srcu svakog pojedinca. Kad god čovjek donese krivu odluku suprotnu svojoj savjesti, oštrice trokuta otupe. Kod ljudi koje je obuzelo zlo oštrice trokuta otupe i postaju krug koji nema djelovanja.
Nezavisni kandidat u politici, unatoč velikom trudu i radu sam ne može postići odgovarajući rezultat. Zato sam odlučio svoje sposobnosti i trud udružiti s onima za koje smatram da dijelimo i borimo se za iste vrijednosti.
Odluku da se priključim Hrvatskoj stranci prava (HSP) bilo je lako donijeti. Pravaštvo je izvorni hrvatski proizvod. Čist kao suza. Moj djed je bio pravaš. Robijao je u KPD Zenica 10 godina pod komunističkom vlašću, nakon što su Titovi „tifusari“ uništili Hrvatsku državu, poharali hrvatski narod i oteli mu vlast. Moj brat je bio član HOP-a. Kao hrvatski vojnik, ranjen je i zarobljen na bojištu te je podnio 15 mjeseci nezamislive torture u srpskim koncentracijskim logorima i čudom Božjim preživio.
Povijest pravaštva i pravaške odanosti pisana je u krvi. Sjetimo se primjerice pravaša Milana Šufflaya, Stipe Javora, Marka Hranilovića i drugih, koji su ubijeni za vrijeme diktature prve Jugoslavije. HOS, kao oružano krilo stranke HSP, dao je ogroman doprinos u Domovinskom obrambenom ratu. Svjedoci smo kako su pripadnici HSP-a i HOS-a u obrani od jugo-četničkog agresora, svojom krvavom žrtvom i životom posvjedočili svoju ljubav za narod i Domovinu. Sjetimo se mladog pripadnika HOS-a Žarka Manjkasa Crvenkape, koji je svoj mladi život žrtvovao da bi civile preveo preko minskog polja. Tko još ima takve ljubavi? U sastavu Brigade „Kralj Tomislav“ koju sam ustrojavao i vodio, kao njezin integralni dio, bila je izvrsna bojna HOS-a čiji je zapovjednik Ivan Mamić dva puta teško ranjavan u borbenim djelovanjima i ponovo se vraćao na bojište.
Na koji način vidite svoje djelovanje u HSP-u? Koje teme će Vam biti u fokusu?
Umijeće politike je umijeće određivanja prioriteta. Hrvatskoj prvenstveno treba vratiti i postaviti moralne standarde koji su utemeljeni na 10 Božjih zapovjedi. Zatim treba uspostaviti vladavinu prava i demontirati ostatke komunističkog režima. Bez tih načela i djelovanja nećemo oživjeti i stvoriti zdravu Hrvatsku državu nego ćemo ostati taoci prošlosti i robovi u vlastitoj državi.
Sjetimo se da je u Hrvatskom državnom saboru 1998. godine, za vrijeme vladavine HDZ-a, odbijen HSP-ov prijedlog Zakona o lustraciji. HSP ima moralni autoritet da vrati Hrvatsku na pravi put od kojega smo odlutali pod vladavinom anacionalnih kadrova. Moramo voditi državotvornu vanjsku i unutarnju politiku. Prvenstveno, moramo u potpunosti integrirati i obnoviti jedinstveno hrvatsko biće u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i izvandomovinskoj Hrvatskoj. Izvandomovinska Hrvatska je danas namjerno isključena iz političkog, ekonomskog i društvenog života i razvoja Hrvatske. Na perfidan način oduzeto im je sudjelovanje u vlasti i biračko pravo koje je samo mrtvo slovo na papiru. Prosječni rok za dobivanje hrvatskog državljanstva i putovnice za Hrvate i njihovo potomstvo izvan Domovine je dvije godine. Istovremeno, abolirani četnici i nelustrirani komunistički kadrovi, ne samo da slobodno šetaju u RH, već dobivaju poslove i mirovine od države i naroda kojeg su ubijali i uništavali i protiv kojih i danas rade. Broj predstavnika i zastupnika za cca 4 milijuna Hrvata i potomaka Hrvatske dijaspore sveden je na sramotna tri zastupnička mjesta koja su otela tri sadašnja fikusa. Isto toliko mjesta ima srpska nelojalna manjina. Za ostvarenje biračkog prava Hrvatima izvan RH postavljeno je mnoštvo prepreka. Prerušeni četnici imaju sto puta lakšu dostupnost biračkog mjesta nego Hrvati koji moraju voziti ili letjeti satima da bi mogli konzumirati svoje glasačko pravo.
Moramo biti svjesni da bi, bez ogromnog financijskog doprinosa Hrvatske dijaspore propao proračun i mirovinski sustav u RH jer Hrvati izvan Domovine stvarno predstavljaju najveći poslovni subjekt u RH. Nasuprot tome, Hrvatska javnost se obmanjuje argumentima i spinovima „leftarda“ da Hrvati ne bi trebali imati biračko pravo jer ne plaćaju poreze u RH. Nažalost brojni Hrvati nasjedaju na to kao i na brojne druge spinove koje treba ogoliti.
Iza Vas je uspješna vojna karijera i ratni put, ali i saborski mandat. Možete li nas ukratko podsjetiti na svoj ratni put, ali i na saborsko djelovanje?
Većinu moga života bio sam vojnik i uspješno vodio postrojbe i ljude od taktičke do strateške razine, u miru i u ratu gdje sam bio teško ranjen. Bio sam pripadnik OS RH, ratovao na ratištima po Hrvatskoj, od Gospića do Južnog bojišta, te obučavao i ustrojavao više hrvatskih postrojbi.
Kao hrvatski vojnik i časnik, organizirao sam i uspješno vodio manje i velike sustave u ratnim i poslijeratnim okolnostima. Za ilustraciju, ustrojio sam i vodio dvije brigade u ratu, u završnim oslobodilačkim operacijama Hrvatskih snaga (HV i HVO) vodio sam tri zborna područja. Nakon rata vodio sam i ustrojavao Hrvatsku komponentu Vojske Federacije BiH, gdje smo na razini Federacije BiH ustrojili Središte za borbenu obuku, Simulacijsko središte i Dočasničku školu, prije provedbe istog programa u RH. Prema tome potpuno mi je jasno kako funkcionira svaka zdrava organizacija i sustav. Prvo načelo vođe u svakoj uspješnoj organizaciji je „Radi kako ja radim“, a ne kako ja kažem. Svijet je pun salonskih stratega koje nikada nećete vidjeti u prvom borbenom ešalonu. Sudjelovao sam u izradi plana nacionalne sigurnosti i upozoravao da Hrvatska vojska nije analizirala i ugradila u doktrinu na krvi i mukama naučene lekcije iz Domovinskog rata. Davno sam se zalagao i lobirao da se ustroji aktivna i pasivna pričuva u sklopu Hrvatskih oružanih snaga i da se na hrvatskom tlu izgrade tvornice streljiva i MES-a te da RH ne ovisi o tuđoj vojnoj opskrbi. Tek danas o tome počinje govoriti sadašnji hrvatski predsjednik.
Unatoč svemu, nisam imao mogućnost dalje djelovati u Oružanim snagama RH jer me, bez moga znanja, desno krilo UDBE podmuklo odstranilo iz HV. U sudskom procesu koji je trajao dvije godine morao sam se boriti za svoj status pripadnika Hrvatske vojske. Nakon dobivenog sudskog procesa, iako sam bio voljan i sposoban puno doprinijeti Hrvatskoj vojsci i obrambenom sustavu, prisilno sam umirovljen od neokomunističke vlasti.
Na političku aktivaciju i kandidaturu za Hrvatski državni sabor potakli su me hrvatski branitelji. Moj rad u Hrvatskom državnom saboru bio je potpuno blokiran i sabotiran od strane sudionika u vlasti i oporbi, kao i od raznih antihrvatskih udruga koji su okupirali hrvatski medijski prostor.
Moramo biti svjesni činjenice da potomci stare „policije misli“ i danas vrše cenzuru i blokiraju kritične informacije u suvremenom medijskom prostoru. Apostoli tzv. političke korektnosti danas perfidno i dalje sabotiraju slobodu govora i misli, skrivaju istinu i obmanjuju hrvatsku javnost.
U temelju izgradnje zdrave Hrvatske države mora biti rasvjetljivanje povijesne istine bez koje ne možemo povezati posljedice i uzroke. Kadrovska i akademska lustracija nužne su u tom procesu. U cijelom razdoblju mog političkog djelovanja stalno sam se zalagao i lobirao za lustraciju kao temelj svakog zdravog društva. Surađivao sam s međunarodnim organizacijama na temu lustracije u postkomunističkim zemljama. Na istu temu surađivao sam i podupirao znanstvenu zajednicu Društvo povjesničara Dr. Rudolf Horvat.
U mom političkom djelovanju zagovarao sam sređivanje i usklađivanje katastarskih i zemljišnih knjiga i lobirao za povrat nasilno oduzete imovine za vrijeme komunističke vladavine.
Anex D Sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ nikada nije proveden. Do dan danas kulturni fondovi, zbirke i arhivska građa koja pripada Hrvatskoj još se nalazi u Beogradu.
Kao član ekipe autora i povjesničara proaktivno sam djelovao u Hrvatskoj dijaspori. Zahvaljujući tim naporima ubrzo će se u glavnom gradu Kanade otkriti spomenik Žrtvama komunizma. Tu su navedene i žrtve Titinih „tifusara“.
Bavio sam se i drugim kritičnim temama u hrvatskom društvu. Primjerice, dječja pretilost u RH poprimila je alarmantne razmjere. U suradnji sa znanstvenim stručnjacima za nutricionizam i kineziologiju izdan je priručnik za zdravu prehranu i tjelesne aktivnosti djece.
Dio moga političkog djelovanja moguće je još pronaći na internetu. Iako je i tu intervenirala „policija misli“ potpunim rušenjem moje Facebook stranice sa svim materijalima, dva dana prije završetka kampanje u zadnjim izborima.
Javnosti je u sjećanju ostalo Vaše zalaganje za LNG terminal. Iz današnje perspektive možemo kazati da ste bili vidoviti i ispred svog vremena?
Energetska neovisnost jedan je od važnih čimbenika suvereniteta svake države. Prije donošenja odluke vezane za glasovanje o izgradnji LNG terminala pomno sam se informirao te sam imao i konzultacije s kanadskim stručnjacima za energetiku.
Za vrijeme glasovanja o LNG terminalu jedna „desna“ stranka napustila je Sabor, a dva pripadnika vladajućeg HDZ-a su „dezertirali“. Moja odluka o glasanju za LNG terminal postavila je RH na energetsku kartu Europe.
Kako gledate na političku situaciju u Hrvatskoj, posebice na podjele među strankama desnice i desnog centra?
Stara poslovica kaže „dva Hrvata, tri stranke“. Kad prevlada taština i ego, misija je uvijek ugrožena. Politička scena u RH liči na renesansnu Italiju, kada je grad ratovao protiv susjednog grada. Radi tih frakcijskih borbi i stranačkog sitničarenja imamo državu u kojoj sve konce vuku anacionalni kadrovi zaraženi virusom latentnog jugoslavenstva. Hrvatskoj danas treba državotvorna stranka koja će izvući Domovinu iz postkomunističkog mraka. A Hrvatska stranka prava ima sve povijesne atribute da vrati Domovini dostojanstvo i ponos.