Hrvatska Vlada doživjela je novu rekonstrukciju, a da baš nikome u državi nije porastao optimizam. Od samog imenovanja Ivana Paladina na mjesto ministra graditeljstva iskazivana je velika sumnja kako će se posao kvalitetno obavljati, a niti godinu dana nakon imenovanja, to je priznao i sam premijer smijenivši ministra koji je na Banovini utrošio više vremena nego novaca za obnovu. Petrinjci i dalje čekaju državu da ispuni svoja obećanja, ali i obveze. Nada i vjera postaju očaj, a obećanja Vlade više se ni ne shvaćaju ozbiljno, jer Petrinjci su toliko puta izigrani da im ljutnju i bijes nitko od nas ne smije zamjeriti.
Ministrica Nataša Tramišak također je smijenjena, ali za razliku od Ivana Paladine koji zna zašto je otišao (navodno je i sam to želio), gotovo nitko ne zna zašto je morala otići uspješna ministrica. Ne zna ni ona sama. Zna premijer, isti onaj premijer koji je branio Gabrijelu Žalac dok je srljala iz afere u aferu. Novci iz Europske unije se povlače, a ministrica se nije našla u nikakvoj aferi, osim one koju je sama otkrila, ukazala na nju i pokušala riješiti. Tada je krenuo pad.
Unutarstranačka situacija u HDZ-u ne bi se smjela biti generator smjena u Vladi, a događa se upravo to. Radi se o različitim kriterijima o čemu najviše govori prepucavanje, je li premijer imao „bianco podršku“ za smjenu ili nije? Nitko ne govori o rezultatima i razlozima smjene jedne ministrice i je li bila uspješna ili nije?
Isto tako, mjesecima se govori kako Slavonija trebala birati manje saborskih zastupnika, jer u Slavoniji glas vrijedi više nego u Dalmaciji. Slavonija i Baranja trenutno daju JEDNOG ministra u Vladi RH (16 ministarstava), znači li to da u Slavoniji žive redom nekompetentni ljudi ili HDZ-ov stranački inženjering u potpunosti marginalizira jednu hrvatsku regiju, uvjeravajući Slavonce u uspješnost Projekta Slavonija, Baranja i Srijem.