Hrvatsku stranku prava još i danas mnoge Hrvatice i Hrvati doživljavaju kao neku mračnjačku, kukuruzarsku i opasnu stranku što i ne mora čuditi kad se uzmu u obzir sve one stvari koje su se događale u i oko HSP-a još od obnove rada u veljači 1990.
Oni koji malo pozornije prate rad HSP-a posljednjih godinu ili dvije, primijetiti će da se neke stvari ipak mijenjaju. Tako je i Predsjednik HSP Karlo Starčević na nedavno održanom saboru Stranke jasno rekao da HSP stvara novi put. Ne odričući se temeljnih načela, a posebice Domovinskog rata kao temelja moderne hrvatske države, te inzistirajući na lustraciji, ukidanju zakona o aboliciji te inzistiranju za potraživanje i naplatu ratne štete, HSP svoj daljnji rad namjerava temeljiti na programskih smjernicama koje počivaju na gospodarskim, socijalnim, demografskim projektima te aktivnostima usmjerenima na promjenu izbornog sustava, racionalizaciju javne uprave te na puno veću uključenost Hrvata izvan Domovine.
Upravo na tom tragu je i ovaj tekst, kojem je glavni cilj ukazati na mogućnosti koje su pred Hrvatskom već danas, kad su već predviđanja vrlo crna.
Prvo nekoliko kratkih osvrta na ono što odgovorni čine posljednjih tjedana.
Krizni stožer RH radi, uglavnom, jako dobar posao i zaslužuje pohvale za svoj rad. Problem čine oni ljudi koji se propisanih mjera ne pridržavaju i svojim neodgovornim ponašanjem ugrožavaju živote i zdravlje onih oko sebe. Očigledno je da se trebalo već u početku prema takvim osobama puno strože reagirati i strogo ih kazniti, pa bi se broj takvih incidenata značajno smanjio, a time i ugroza koju takve osobe čine.
Vlada RH je, s druge strane, težište svojih mjera usmjerila na gospodarstvo i socijalu, što je potpuno opravdano. Drugo je pitanje da li su te mjere dovoljne i da li su uopće „pogođene“. Stječe se dojam da su neke druge države daleko konkretnije reagirale na krizu i očekivani gospodarski kolaps. Guverner HNB je izjavio da postoje dovoljne pričuve kojima se može intervenirati u slučaju potrebe i to je ohrabrujuće. Vjerujemo da se moglo puno hrabrije odlučiti i vezano za namete koje gospodarstvenici plaćaju državi, pa ih ne odgoditi, nego – ukinuti – na 3 do 6 mjeseci.
No, ono što upada u oči jest činjenica da se nigdje nije moglo čuti da Hrvatska očekuje financijsku pomoć i iz fondova EU, primjerice iz Fonda solidarnosti. Radi se o milijardama Eura koji su na raspolaganju članicama u uvjetima katastrofa, a ova pandemija virusa korona to i jest. Gospodo vladajući, zatražite ta sredstva, trebaju nam.
S druge strane, ova je katastrofa ujedno i šansa da se izradi i usvoji nešto što Hrvatska nema, a izuzetno treba – dugoročna strategija gospodarskog i društvenog razvoja. Veće oslanjanje na vlastite snage je jedna od ključnih pretpostavki te strategije.
Tu je prije svega riječ o što jačem razvoju poljoprivrede i ribarstva te obnovi prehrambene industrije, kao i o poticanju izgradnje high-tech industrije. Oslanjanje na turizam, a čega smo svjedoci posljednjih godina, potpuni je promašaj. Turizam je kao zec, čim se začuje šuštanje, utekne. Nema ga, kao što možemo vidjeti.
HSP je spremna dati svoj doprinos u kreiranju hrvatske budućnosti, ali na osmišljenim, održivim i ostvarivim temeljima. Mi vjerujemo da Hrvatska zna, može i hoće, te da to nisu samo populističke floskule. Do sad smo bili svjedoci promašenih politika, koje za posljedicu imaju demografski, gospodarski i moralni pad hrvatskog društva.
Mi u HSP-u smo svjesni da se mudrim, poštenim, stručnim i osmišljenim pristupom problemima, iste može i riješiti. Pitanje je samo da li su oni koji danas vladaju Hrvatskom i našim sudbinama toga i svjesni. Rješenja su tu, samo treba posegnuti za njima, a za to treba hrabrosti, mudrosti i snage. A HSP sve to ima. Imaju li i oni koji danas vode Hrvatsku pokazat će naredni tjedni i mjeseci.
Prof. dr. Zvonko Čapko, Ekonomski fakultet u Rijeci
Glavni tajnik HSP