Vidim HSP kao modernu i domoljubnu stranku koja se ponosi svojom poviješću i tradicijom.
Optimizam građana svakim danom sve se više vidi a nadolazeća superizborna godina uključuje građane, one stare i mlade, podsjećajući ih na njihovu konačnu moć — glasovanje. Velika je i dalje baza neodlučnih birača – ima ih preko 17 posto, a to je vrlo izgledna grupacija koja bi itekako mogla utjecati na rezultate izbora u Hrvatskoj. Tko će uspjeti najviše motivirati, tek ćemo vidjeti. Ono što definitivno znamo jest da ih do sada nitko nije pretjerano impresionirao, osim Hrvatske stranke prava (HSP) koju su mladi i stari prepoznali i nakon dugog niza godina ponovo HSP-ovci uživaju popularnost kod svih generacija. Što su nedavno pokazale i ankete mišljenja hrvatskih građana.
Da bi HSP svoje aktivnosti i planove predstavili javnosti, pobrinuli su se i na nedavno održanoj Tribini za Oca Domovine dr. Ante Starčevića u povodu 200. obljetnice njegova rođenja. Na toj pravaškoj tribini moglo se vidjeti mnoštvo mladih budućih generacija pravaša ali i onih stariji, uzoritih hrvatskih građana koji svojim političkim djelovanjem baštine izvornu stranku svih Hrvata i Hrvatica.
Tim povodom razgovarali smo s predsjednikom HSP-a Nikicom Augustinovićem koji najavljuje da će veliku će pozornost posvetiti i gospodarskim, demografskim i svim ostalim pitanjima od vitalnog značaja za hrvatski narod i lijepu našu domovinu Hrvatsku.
Predsjednik HSP-a Nikica Augustinović najavio je da će HSP svoju pozornost prvenstveno posvetiti radu s mladima budućim generacijama kojima na kraju-krajeva i ostavljamo svoju budućnost.
Iako HSP već dugo ne participira u parlamentarnoj vlasti, građani ga i dalje prepoznaju. Na nedavnoj tribini u Zagrebu, u organizaciji HSP-a, posvećenoj dr. Anti Starčeviću okupilo se oko 300 ljudi iako je bio radni dan. Ovih dana, nakon 13 godina, HSP se našao u anketama preferencija birača. Događa li se nešto novo u HSP-u?
Rekao bih da se događa. Mislim da HSP polako dolazi u fokus birača zahvaljujući našoj dosljednosti. Iza nas je 13 godina u kojima je HSP izgubio ne samo status parlamentarne stranke već je na neki način ispao iz vidokruga naših simpatizera. Ne želim nikoga kriviti za to. HSP-ove tadašnje politike jednostavno nisu bile prepoznate, a na politički teren – koji je do tada držao HSP – utrčali su neki drugi igrači. Zato smo zadnje dvije godine krenuli gotovo od temelja. Organizacijski smo ponovno ustrojavali stranku i podružnice. Okupljali najprije naše članove i simpatizere, a sada ponovno izlazimo u javnost i komuniciramo naše politike. Uvjeren sam da to prepoznaje šira javnost. Pred nama je jako, jako puno posla i nismo u nikakvim oblacima.
S kim ćete koalirati nakon izbora ako uđete u Sabor?
S onim pojedincima i opcijama koje su poštene, domoljubne i s kojima dijelimo ideološka i politička uvjerenja. Sve drugo bi bila prijevara birača. No, polako. Prije dobivanja povjerenja birača i osvajanja saborskih mandata čeka nas ozbiljan rad na terenu. Itekako smo svjesni činjenice da u već tri mandata nismo parlamentarna stranka. Ono što nas tjera na optimizam jest to da su naši članovi i simpatizeri ostali odani i u ovim, za nas, nepopularnim vremenima. Svaki dan imamo pozive bivših članova koji se žele vratiti u stranku i pozive novih ljudi koji nam se žele priključiti. Nemamo puno, ne možemo i ne želimo im kao ‘velike’ stranke obećavati sinekure već samo pošten rad i borbu za dostojanstvo hrvatskog čovjeka u svakom smislu. Naši članovi i simpatizeri to dobro znaju i zato je njihova odanost najvrijednije što imamo i na što računamo.
Kako ćete uvjeriti birače da vam daju povjerenje?
Sasvim sigurno to nećemo činiti nevjerodostojnim i nerealnim obećanjima već konkretnim programom koji će provoditi pošteni i nekompromitirani ljudi. Razradili smo naše politike do detalja. Mogu vam reći da ćemo staviti naglasak na demografski problem, obrazovni sustav, zdravstveni sustav i smanjenje glomazne javne uprave koja postaje ogroman teret normalnom gospodarskom razvoju. Demografija nam je na ključnom mjestu jer je gotovo svaki problem kojeg Hrvatska ima vezan uz problem smanjivanja stanovništva. Zbog manjka ljudi Hrvatska se polako urušava. Depopulacija vrlo ozbiljno utječe i na gospodarski razvoj. Hrvatsku napuštaju mladi ljudi fertilne dobi, čitave obitelji, a prvi razlog njihovog iseljavanja nije samo pitanje standarda već pitanje prepoznavanja sustava kao duboko korumpiranog. Mladi ljudi su svjesni da se ne mogu jednostavno zaposliti, živjeti od svog rada, osigurati nekretninu. S druge stane, svakodnevno gledaju i čitaju o ljudima koji su stekli bogatstvo parazitirajući na „rupama“ u sustavu, kumovima ili politici. Ljudima je toga dosta. A, ako želimo dobro ovoj državi s tim se mora prekinuti. Po svemu što vidimo na terenu iseljavanje je daleko veće nego što to pokazuje službena statistika. Naime, mnogi se pri odlasku iz Hrvatske uopće ne odjave. U pojedinim fazama, Hrvatsku je napuštalo i do 150 ljudi dnevno. Istodobno broj novorođenih iz godinu u godinu je niži, a broj umrlih raste. Iako se Hrvatska već desetak godina suočava s tim problemom, rješenja koja su se nudila bila su parcijalna, nedovoljna ili potpuno neodgovarajuća. I vrlo često su se svodila isključivo na socijalne mjere kao što su to, na primjer, razni dodaci za socijalno ugrožene ili dodatke za djecu koja dolaze iz siromašnih obitelji. Međutim, demografija je puno, puno ozbiljnija tema i ne može se rješavati kao mjera socijalne politike.
Koji su za vas projekti od nacionalne važnosti i što mislite da je ostalo nedovršeno?
Demografija je ključna. O njoj svi govore i ništa se nije popravilo. Uz nju govorit ćemo o problemima u školstvu i zdravstvu. Kad je riječ o obrazovnom sustavu potpuno je neprihvatljivo da se on još uvijek ne usklađuje s potrebama tržišta rada? I o tome se govori desetljećima, a ništa se ne mijenja. Drugi problem obrazovnog sustava je taj što svaki ministar provodi neku svoju reformu koja nije ništa drugo već njihova reklama, bez ikakvog pozitivnog učinka. Bivša ministrica Divjak uvodila je nekakvu školu za život, a sadašnji ministar znanosti i obrazovanja Fuchs sjetio se toga da bi bilo dobro djeci produljiti boravak u školi. Da nije tragično bilo bi smješno! HSP je zatražio da se odustane od prijedloga reforme školstva po kojoj bi djeca u školama bila prisiljena boraviti cijeli dan. Jer, malo je koji zakonski prijedlog na e-savjetovanju doživio tolike kritike, a predložena reforma – koja bi se najesen trebala provoditi u eksperimentalnoj fazi – već je doživjela fijasko. Protiv načina na koji je zamišljena pobunili su se i učitelji i roditelji. To ne čudi jer je riječ o potpuno nerazrađenom prijedlogu čiji konačni ishodi nisu jasni. Iznimno mali broj škola prijavio se za sudjelovanje u eksperimentalnoj fazi, a i one koje su to učinile ovih se dana susreću s prosvjedima roditelja koji ne žele da njihova djeca cijeli dan borave u školi. Istodobno, danas u Hrvatskoj imamo škole koje su prisiljene nastavu održavati u tri smjene i to je ono što ministri prvo moraju riješiti. Problem je i zdravstveni sustav koji vapi za ozbiljnim reformama. Već sada imamo problem nedostatka obiteljskih liječnika, pedijatara i ginekologa. Primarna zdravstvena zaštita se dobrano urušila. Teško je doći do liječnika i zdravstvene skrbi bez plaćanja ili veza. To se hitno mora mijenjati i o tome ćemo govoriti u javnosti.
Kako bi poduzetnike oslobodili prekomjerne birokracije?
Pretpostavljam da mislite na prekomjerno normiranje od strane države na poduzetnike? Aktualna Vlada napravila je ponešto u tom smjeru. No dugoročno to nije dovoljno. Vladajući, sadašnji i bivši, na realni sektor ne gledaju kao na dodanu vrijednost. Kao da ne shvaćaju da jako poduzetništvo znači jaku državu jer su poduzetnici oni koji pune proračun, samozapošljavanju ili zapošljavaju, a sve to onda rasterećuje državu. Rekao bih da je i u javnosti još uvijek prisutna svijest da se važno zaposliti negdje u državnom ili javnom sektoru jer si onda miran kako god bilo. Na žalost, takve politike dovele su nas do gospodarskog ruba i pada standarda kojeg svi itekako dobro osjećamo svakodnevno. Zato je jedna od naših politika postupno rasterećenje tog neučinkovitog i glomaznog državnog aparata kako bi svi skupa mogli prodisati. Slično kao što je to slučaj u ostalim državama EU.
Gdje vidite potencijale EU fondova i što mislite da je ostalo neiskorišteno?
Potencijali su veliki jer je riječ o sredstvima koji se relativno brzo mogu iskoristi. No nemojmo se zavaravati. To je i naš novac. Ipak, napravljeno je puno kvalitetnih projekata i u lokalnim sredinama i na nacionalnoj razini. Pelješki most je kruna, ali puno je manjih objekata škola, domova za starije, vrtića, dvorana i socijalnih usluga koje su se financirale sredstvima EU fondova. Volio bih da su sredstva i bolje iskorištena no drago mi je da postoji svijest o tome koliko mogućnosti otvaraju EU fondovi.
Kakav je vaš stav o Zakonu o radu. Mislite da je sada preliberaliziran prema savjetima HUP-a ili treba dodatno zaštititi radnika?
Treba zaštititi i pošteno platiti sve one koji rade i oko toga ne bi trebalo imati nikakve rasprave. Ali isto tako ne smatram da zaposleni u javnim službama pod svaku cijenu moraju imati beneficije i sigurnost bez obzira na to koliko i kako rade. I onda nam se, u svemu tome, događa da pošteni poduzetnik ne može lako otpusti neodgovornog radnika. Istodobno, u nekim službama i ustanovama pa i onim javnim, kada to uprava želi, radnika se nepravedno otpusti, doslovno preko noći. Protiv sam generaliziranja, jednostavno želim da se rad nagradi, a nerad kazni. Reći ću vam svoj primjer. Mali sam poduzetnik, pošteno plaćam poreze, zapošljavam ljude i živim od svog rada i svojih deset prstiju. U takvim okolnostima ne bih mogao na plaći držati nekog tko ne radi samo zato što mu to prenormirani zakoni s puno nelogičnosti – omogućuju.
Koji je vaš stav o uvozničkom konglomeratu koji je uništio hrvatske seljake i proizvodnju?
Seljake i domaću proizvodnju nije uništio samo uvoz. Prekomjerni uvoz je samo posljedica onoga što se godinama događalo. Prvenstveno mislim netransparentnu dodjelu državnog ili zemljišta čiji je vlasnik lokalna vlast, netransparentne poticaje koje su dobivali i poljoprivrednici na papiru, a ne samo oni koji zaista proizvode. To se treba hitno mijenjati, a i OLAF je više puta upozorio da u sustavu poljoprivrednih poticaja ima puno mutnog posla i varanja. S druge strane, kad je uvoz u pitanju, država zaista nije zaštitila domaće tržište od nekvalitetne robe. Jasno je da se uvoz ne može zabraniti ili zaustaviti. Ali može se zaustaviti uvoz loše robe koje koja na tržištima razvijenih EU zemalja nema prođu. Zaboravljamo da bi Hrvatska vlastitom poljoprivrednom proizvodnjom uglavnom mogla biti samodostatna i velika je šteta što to nismo realizirali već smo pustili da propadne i ono poljoprivrede koju smo imali. A onda se čudimo zašto je Slavnija prazna?
Kako biste vi riješili problem blokiranih i agencija za naplatu potraživanja koji svakodnevno opterećuju građane?
Sramotno je da se dozvolilo da te agencije rade bez jasno uređenog sustava i pravila. Ima puno dokaza koji upućuju da među njima i ‘lovaca u mutnom’. Teško je vjerovati da državne institucije nisu uočile taj problem, odnosno način na koji su otkupljivali dugove građana kojeg su prodavale banke. Država nije ništa napravila da zaštiti svoje građane, pa čak ni da ih informira o tome što se događa i što moraju paziti kada je u pitanju rad tih agencija. Ne vjerujem da se to slučajno dogodilo. Ali i prije agencija, država je svojom politikom prema blokiranima dopuštala da zbog duga od recimo 20.000 kuna, na kraju ostanu bez nekretnine u kojoj žive? Ili da dobiju ovrhu od nekoliko tisuća kuna zbog duga od nekoliko kuna? Na kraju se to na neki način također pretvorilo u pljačku građana koji su morali plaćati nemoralno visoke kamate. Na to su upozoravale brojne udruge i pojedinci pa i neki političari, no sve je skupa predaleko otišlo. Dakako, to ne znači da građani ne moraju platiti svoje dugove, no ne na način da ih se zbog nekog duga pretvori u beskućnike.
Vaš stav o lustraciji?
Lustraciju je trebalo napraviti. Ne kao osvetu ili kaznu, već kao ispravljanje nepravde i kao pitanje sučeljavanja s povijesnom istinom. Dok se istina ne ugradi u naš sustav, ne možemo očekivati da će se zaustaviti podjele, ali ni dogoditi ozbiljan gospodarski rast. Države EU koje su bivše komunističke države i koje su provele lustraciju doživjele su gospodarski i moralni uzlet. To što se u Hrvatskoj nije provela lustracija, dovelo je do toga da se pripadnici komunističkog režima (koji su zatvarali i ubijali zbog verbalnog delikta, bili tužitelji i slično) kao i njihovi sljedbenici danas iživljavaju na svemu hrvatskom i domoljubnom. Hrvatski branitelji su progonjeni, Domovinski rat stigmatiziran, a baš oni koji su u prošlom sustavu zatirali svaki oblik slobode danas su najednom postali mjerilo demokracije. Pa im onda smetaju HOS-ova uniforma i poklič, smetaju im državna obilježja, proganjaju vjernike katolike koje bi najradije zatvarali da mogu. Brojni među njima, pa čak i neki koji su i dan danas aktivni u politici, govore kako nije napravljen posao 45-te misleći na to da nije Titov režim nije pobio dovoljno Hrvata. S tim bivšim totalitaristima i novim demokratima sljubili su se i oni koji podržavaju velikosrpsku agendu i danas nam se ta ‘kombinacija’ predstavlja kao nekakva napredna snaga. Pa zato se događa da iz proračuna RH, milijuni našeg novca, idu na promicanje velikosrpske ideologije i napada na Hrvate. Zato ministar Fuchs, umjesto da pokrene postupak udaljavanja iz obrazovnog sustava, učiteljici koja je za vrijeme Domovinskog rata svojim govorom mržnje prema Hrvatima pozivala na zločine – dodjeljuje veliku nagradu?! Zato se današnjoj Hrvatskoj, poklič ‘Za dom spremni!’ pod kojim su ginuli hrvatski branitelji kazneno goni, a petokraku pod kojom su Hrvati klani i ubijani – javno veličamo. Kao nedavno u Kumrovcu. Ta su dvostruka mjerila više nego sramotna. U Vukovaru imamo groblje šajkača. Silovatelji i ubojice rade u policiji. Brojne rezolucije EU govore o zabrani isticanja komunističkih obilježja u postkomunističkim zemljama no hrvatske vlasti očito rezolucije primjenjuju onako kako im paše. Da se dogodila lustracija, drugačije bi bilo.
Koliko HSP broji članova?
Naš Statut jasan je kada je pitanju status članova HSP-a. Kako smo provodili i unutarstranačke izbore bilo je nužno provesti i reviziju jer birati i biti biran u HSP-u možete samo ako ste aktivni član s plaćenom članarinom. Daleko smo od velikih stranaka, ali opet ukupni broj članova HSP-a broji se u tisućama.
No kad je riječ o tom famoznom prebrojavanju članova stranaka mislim da se vremena mijenjaju i da će taj podatak polako postajati nebitan. Dokazuje to nekoliko zadnjih izbornih ciklusa na svim razinama (parlamentarni, europski, lokalni) gdje su pobjedu odnosili pojedinci ili opcije koje uopće nemaju članstvo ili je ono iznimno skromno. Na početku parlamentarizma u Hrvatskoj vodstva stranaka su poticala brojnost članstva kao svojevrsno jamstvo izbornog uspjeha jer se računalo da će birači lobirati za svoje stranke, prenositi poruke i materijale. Danas, pak, živimo u digitalnom vremenu i stranke do birača mogu doći na desetke drugih načina, odnosno poslati im svoje političke poruke.
Kako vidite budućnost HSP-a?
Vidim HSP kao modernu i domoljubnu stranku koja se ponosi svojom poviješću i tradicijom. Stranku koja će i dalje čvrsto stajati na temeljima koje je postavio naš utemeljitelj dr. Ante Starčević Otac Domovine. Vjerujem u simpatizerei članove HSP-a i uvjeren sam da ćemo zajedno krenuti nekim zdravim putem na dobrobit naše Domovine.
I za kraj, što je za vas domoljublje?
Domoljublje prvenstveno odgovornost prema svojoj obitelji, državi, radnoj okolini, narodu. Domoljublje je poštenje i predan rad. Nema tu velikih riječi”, istaknuo je predsjednik HSP-a Nikica Augustinović.
Vjerujemo da nije kasno za tako nešto, a takav optimizam dijeli i cijeli Hrvatski narod.
Preneseno sa portala Totalno.hr