Bliži se početak kampanje za parlamentarne izbore, možete li nam otkriti što HSP priprema za izbore i što građani mogu od vas očekivati?
Politike HSP-a biti će isključivo okrenute ljudima. Većina naših građana u ovom trenutku žive dosta teško ili nezadovoljavajuće. To je dovelo do značajnog iseljavanja mladih ljudi u fertilnoj dobi, a onda je, posljedično, stvorilo začarani krug koji se negativno održava na sve sustave u RH. Od financijskog do mirovinskog. Bit ćemo fokusirani na rješenja koja se tiču demografske revitalizacije, pravodobnoj dostupnosti usluga u zdravstvu, kvalitetnog obrazovanja, pitanja sigurnosti građana i zaustavljanja masovnog ulaska ilegalnih migranata.
Dugo se već na desnoj političkoj sceni spominje mogućnost ujedinjenja, što vi mislite o tome i gdje se HSP vidi u priči oko ujedinjenja?
Priča o ujedinjenju je završena i mislim da se na nju uopće ne trebamo vraćati. Za tango je potrebno dvoje, a tako i je i ovdje. Oni koji su osnivali stranke proistekle ih HSP-a očito su željeli sami upravljati situacijom pa je samim tim bilo nerealno za očekivati da će se opet vratiti pod okrilje najstarije hrvatske stranke – HSP-a. Ali, ako to žele, vrata su im otvorena. Danas možemo govoriti o tome koliku je to štetu nanijelo ukupnoj pravaškoj opciji no uvjeren sam da je za svih daleko korisnije da se okrenemo sadašnjosti i da radimo najbolje što možemo na dobrobit hrvatskih ljudi i države. A što se tiče ostalih desnih stranaka ili stranka desnog centra, nimalo mi ne smetaju. Hrvatska je pluralno društvo i svatko tko smatra da može nešto ponuditi neka se dokaže na izborima.
Kako biste okarakterizirali stanje na pravaškoj, i generalno desnoj političkoj sceni. Pravaši su godinama na glasu kao opcija koja se raspršila i raslojila na niz manjih stranaka. Jeste li tijekom mandata ipak uspjeli napraviti određene iskorake po pitanju objedinjenja?
Većina tih pravaških stranaka je ugašena ili nisu aktivne. Kao što sam rekao, teško je okupiti nekoga tko ne želi takvo što. Bilo bi nerealno reći da te podjele nisu dotaknule i HSP. Jesu i zato je iza HSP-a 13 godina u kojima je HSP izgubio ne samo status parlamentarne stranke već je na neki način ispao iz vidokruga naših simpatizera. Ne želim nikoga kriviti za to. HSP-ove tadašnje politike jednostavno nisu bile prepoznate, a na politički teren koji je do tada držao HSP uletjeli su neki drugi igrači. Zato smo zadnje dvije godine krenuli doslovno od temelja. Organizacijski smo ponovno ustrojavali stranku i podružnice. Okupljali najprije naše članove i simpatizere, a sada ponovno izlazimo u javnost i komuniciramo naše politike. Uvjeren sam da je to polako prepoznala šira javnost. Pred nama je jako, jako puno posla i nismo nerealni u željama. Ono što vidim obilazeći teren je to da HSP polako dolazi u fokus birača zahvaljujući svojoj dosljednosti i poštenju.
Mnogi će reći kako se ni vi kao predsjednik stranke niste uspjeli nametnuti i izgraditi neku vrstu političke prepoznatljivosti. Kako vi to vidite?
Do sada nisam. Nećemo se lagati. Teško se nametnuti javnosti kad su vam mediji zatvoreni, kad niste parlamentarna stranka i kad nemate novaca kojim bi mogli platiti objave. Nažalost, a to vi vrlo dobro znate, mnogi mediji danas djeluju aktivistički i po preferencijama urednika ili vlasnika. Zbog toga smo itekako zahvalni svima onima koji su pokazali interese za naše političko djelovanje uključujući Vaš cijenjeni tjednik 7dnevno.
Tko su ljudi s kojima surađujete? Ima li među pravašima mladih snaga?
Ima. I mladih i iskusnih, a ponosan sam i na jedne i na druge jer je riječ o principijelnim ljudima koji su ostali odani HSP-u u teškim vremenima. Svi se oni trude i rade u svojim organizacijama, bore se za svaki glas i pravašku ideju. Prvi suradnici su mi predsjednik Glavnog stana Ante Komljen i glavna tajnica Marina Logarušić. No, to ne umanjuje rad i svih ostalih dužnosnika. Zadnje dvije godine smo dosta pomladili stranku. Mogu istaknuti mlade ljude iz Zadra Matu Lukića i Ivicu Pintura, Krunoslava Radačića iz Našica, Marija Popovića iz Splita, Ivana Piškora iz Delnica… Oni nisu jedini. Ali kao što sam rekao, HSP se itekako oslanja i na svoje iskusne članove.
Kako gledate na pojave novih desnih opcija poput primjerice Mosta koji se profilirao kao opcija desnog centra. U parlamentu kao predstavnici desnice djeluju i Suverenisti, gospođa Krišto, Domovinski pokret. Ima li po vama među njima autohtonih predstavnika hrvatske desnice?
Ne odričem nikome pravo da se politički aktivira. Osobno nemam ništa protiv novih ljudi i konkurencije. Dolazim iz realnog sektora, zarađujem sa svojih deset prstiju, a u takvom okružju ovisite isključivo o sebi i o svojem znanju i stručnosti. Na isti način gledam i prema politici. Konkurencija je uvijek dobra jer nas svih tjera budemo bolji i da više radimo. Znam da Vaše pitanje ide u smjeru potencijalnog rasipanja desnih glasova na izborima, ali tko će među svima nama biti taj koji će reći da je baš on jedino mjerilo domoljublja i zatražiti da se svi okupe baš oko njega?! To je nemoguće, zato mi se puno važnijim čini imati međusobne zdrave odnose jer jedino to jača našu opciju nakon izbora.
U kakvim ste odnosima sa svojim prethodnikom gospodinom Karlom Starčevićem?
U dobrim, naravno. Karlo je uspješan gradonačelnik, poduzetnik, filantrop i čovjek od kojeg svi možemo dosta toga naučiti. Što se tiče stranačkih odnosa, nisam pristalica toga da se, kao što je to slučaj u HDZ-u ili SDP-u „režu glave“ bivšim predsjednicima. U HSP-u, dok sam ja na čelu, svatko tko želi i drži se stranačkog Statuta može dati svoj doprinos jačanju stranke, onako kako najbolje zna, želi ili može.
Već se dugo predsjednik Zoran Milanović također nameće kao svojevrsni lider desnice, koje je vaše viđenje njegova političkog djelovanja?
Ni na koji način ne vidim Milanovića ni na desnici, a još manje kao lidera desnice. Sjetite se da je javno rekao da neće doći nigdje gdje su pripadnici postrojbi HOS-a sa svojim obilježjima i zbog toga je jednom otišao s obilježavanja akcije Bljesak. O Milanoviću se, eventualno može govoriti kao o svojevrsnoj bučnoj opoziciji HDZ-ovoj Vladi i vlasti. No, kao što vidimo i to je upitno jer predsjednik Milanović vrlo rijetko ili nikako ne kritizira korupcijske afere vladajućih. Njegova se kritika zaustavlja na napadu na pojedine ministre ili na jalova prepucavanja bez da jasno detektira problem i oštro reagira.
Kako komentirate aktualnu vladu i premijera Plenkovića?
Kada pogledate koliko je korupcijskih afera tijekom Plenkovićevih vlada direktno povezanih ili s ministrima ili s HDZ-om, jasno je da komentar rada Vlade ne može biti pozitivan. Plenković je na njih reagirao tek kada je morao i to pod pritiskom javnosti. Pa pogledajte ovu situaciju sa svinjskom kugom i Agroproteinkom Grlić-Radmana. Da se to dogodilo bilo gdje u Europi, dobro bi se zatresle ne samo fotelje ministara poljoprivrede i vanjskih poslova već i premijerova. Čini mi se da nikad nije bilo više afera za koje nitko nije odgovarao. Što se tiče reformi, mislim da je Vlada izgubila puno dragocjenog vremena za kozmetička ili tek minimalna poboljšanja. Slavonija je raseljena i devastirana, a vladajući nas uvjeravaju da je sve super i da nikad nije bilo bolje? A tijekom mandata dvije Plenkovićeve vlade Slavoniju je napustilo 90.000 stanovnika i ugašeno je čak 7.500 OPG-ova. Ili, pogledajte njihovu najavljenu poreznu reformu koja nije ništa drugo nego predizborna kampanja u kojoj će se potrošiti značajan dio javnog novca, a građani to neće osjetiti u svom novčaniku ili na standardu. Pogledajte kako žive naši umirovljenici, mnogi su doslovno na rubu egzistencije. To je sramota. Javna i državna uprava su preglomazne, a puno toga ne funkcionira. Istodobno realni sektor pritisnut je sa svih strana. Vladajući, i sadašnji i neki bivši, na realni sektor ne gledaju kao na dodanu vrijednost, a on to jest. Čini se kao da ne shvaćaju da jako poduzetništvo znači jaku državu jer su poduzetnici oni koji pune proračun, samozapošljavanju ili zapošljavaju, a sve to onda rasterećuje državu.
Koja su po vama tri ključna hrvatska problema i na koji način bi se HSP s njima borio da se nađe u poziciji vlasti?
Prva je pitanje demografske revitalizacije o kojoj svi govore pa i vladajući, ali ne žele povući ključne poteze da se zaista nešto i poboljša. Iako se Hrvatska nalazi u ozbiljnoj demografskoj devastaciji i u postupku neselektivne zamjene stanovništva, Vlada Andreja Plenkovića potpuno ignorira problem. U posljednjih sedam godina nije donesena ni jedna ozbiljna i strateška mjera kojom bi se zaustavilo iseljavanje mlade i visokoobrazovane radne snage. Štoviše, velika inflacija i pad standarda, veliki porast cijena zemljišta i stanova prisilila je domicilno stanovništvo na još snažnije iseljavanje. Zbog neizvjesne budućnosti, u Hrvatskoj se rađa sve manje djece, čemu svjedoči sve manji broj razreda na početku svake školske godine. Pojedini dijelovi Hrvatske, poput Slavonije, koja ima potencijal proizvoditi dovoljno hrane za gotovo cijelu Hrvatsku, potpuno su zapušteni. Istodobno, zadnje tri godine odvija se tiha supstitucija stanovništva. Samo u prošloj godini izdano je 115.000 radnih dozvola mahom za niže kvalificiranu radnu snagu. Uglavnom je riječ o stranim radnicima iz azijskih zemalja od čega su dvije trećine muškarci. Lani je tako po prvi put bilo više doseljenih nego iseljenih, no tom činjenicom ne smijemo biti zadovoljni. Naime, više je nego jasno da je riječ o potpuno stihijskom migriranju koje dugoročno može dovesti do ugroze hrvatskog identiteta, ali i ugroze sigurnosti zemlje. Na ovo strateško pitanje Vlada nema odgovor ni cilj kako ga riješiti što može biti vrlo opasno. Svjedoče tome potresne scene iz brojnih europskih gradova u kojima je desetak godina ranije došlo do zamjene stanovništva na način da je domicilno stanovništvo ostalo identitetski ugroženo. Nije rijedak slučaj da doseljenici u europske zemlje ne prihvaćaju zapadne demokratske i civilizacijske vrijednosti zbog čega učestalo dolazi do sukoba.
Druge teme kojima želimo posvetiti pažnju su školstvo i zdravstvo. Kad je riječ o obrazovnom sustavu potpuno je neprihvatljivo da se on još uvijek ne usklađuje s potrebama tržišta rada? O tome se govori desetljećima i ništa se ne mijenja. Druga problem obrazovnog sustava je taj što svaki ministar provodi neku svoju reformnu koja je samo neka njihova reklama bez ikakvog pozitivnog učinka. Bivša ministrica Divjak uvodila je nekakvu školu za život, a sadašnji ministar znanosti i obrazovanja Fuchs sjetio se toga da bi bilo dobro djeci produljiti boravak u školi. Da nije tragično bilo bi smješno! HSP je zatražio od njega odustane od prijedloga reforme školstva po kojoj bi djeca u školama bila prisiljena boraviti cijeli dan. Jer, malo je koji zakonski prijedlog na e-savjetovanju doživio tolike kritike, a predložena reforma već je doživjela fijasko. To ne čudi jer je riječ o potpuno nerazrađenom prijedlogu čiji konačni ishodi nisu jasni, a djeca nam postaju pokusni kunići. Problem je i zdravstveni sustav koji vapi za ozbiljnim reformama. Već sada imamo problem nedostatka obiteljskih liječnika i liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja se dobrano urušila. Svi znamo da je teško doći do liječnika i zdravstvene skrbi bez plaćanja ili veza. To se hitno mora mijenjati i o tome ćemo govoriti u javnosti. Što se tiče zdravstva, napravili smo mali stručni tim u kojem su i nestranački ljudi i izaći ćemo s nekoliko konkretnih prijedloga.
Koje je vaše stajalište o migrantskoj krizi i načinu na koji se vlada s time bori, je li vrijeme za vojsku na granicama?
Nove migrantske krize je pokazala da Hrvatska ima problem čuvanja granica. Ilegalni migranti ozbiljno su ugrozili sigurnost hrvatskih građana u nekoliko županija. Oni su nasilni; provaljuju u kuće, pljačkaju, ostavljaju nered i napadaju naše stanovništvo. Djevojke i žene boje je izaći i to je javna tajna. Većina ilegalnih migranata jasno i nedvosmisleno pokazuju netrpeljivost prema drugačijoj kulturi i katoličkoj vjeri. Ozbiljna i odgovorna vlast ne smije to sebi dopuštati.
Drugo je pitanje Schengena. RH ima obvezu čuvati granice, a vidimo da to nije baš slučaj. Slovenija je već reagirala i pitanje je dana kada će netko postaviti pitanje sigurnosti ili propusnosti hrvatskih granica i Schengena. Vrijeme je za jaču zaštitu granica pa i vojsku na granicama.
Hrvatsku kao što vidimo pritišće inflacija, građani se sve teže nose s rastom cijena. Ima li HSP za to rješenje i stručnjake koji su u stanju boriti se s tom problematikom?
HSP nije jaka stranka i ne zavaravamo se da mi možemo ponuditi rješenja za sve probleme. Zbog toga smo izdvojili sektore koje sam naveo i posvetili smo se njima. U našim malim stručnim, ali operativnim timovima su i stranački i nestranački ljudi. Rješenja koja su iznjedrili i koja se tiču demografske revitalizacije, zdravstva, obrazovanja, pitanja sigurnosti građana i ilegalnih migranata i koja već pomalo komuniciramo u javnosti, plod su rada stručnih i iskusnih ljudi.
Kako kao predsjednik HSP-a gledate na utjecaj nacionalnih manjina u Vladi Republike Hrvatske? Je li po vama potrebno mijenjati izborno zakonodavstvo?
Apsolutno je nužno mijenjati izborno zakonodavstvo koje je nepravedno prema većinskom narodu. Manjinski zastupnici biraju se na posebnoj listi i nebitno je koliko će glasova dobiti, međutim unatoč tomu mogu ravnopravno sudjelovati u odlučivanju tko će biti većina ili hoće li se proračun ili kakav drugi važan zakon i u kojem obliku usvojiti. Takav model ne poznaje europsko zakonodavstvo. U europskim državama, koje imaju razvijenu demokraciju, oni zastupnici, pa tako i manjinski, ušli u parlament s posebne liste ne mogu odlučivati o sastavu vlade, o ključnim zakonima ili proračunu. Hrvatska se dugoročno mora uskladiti i s tim standardima kakvi postoje u EU, odnosno s činjenicom da ne smije biti privilegiranih. Ako ulazite u Sabor na posebnoj listi i nije bitan broj dobivenih glasova, onda nije prema ostalima pošteno da tim glasovima kupujete zapošljavanja svojih kadrova, supruga i prijatelja. HSP se zalaže za to da se promijeni praksa po kojoj manjinski zastupnici mogu biti jezičac na vagi pri sastavljanju vlada jer se time sasvim sigurno otvara put mogućem koruptivnom ponašanju, ucjenama i pritiscima. I da ne bude zapune, pogledajte da iznimno mali postotak (10 do 15 posto) pripadnika manjina u RH glasa za manjinske zastupnike. Većina manjina opredjeljuju za tzv. većinske liste pa je jasno da ovakva odredba u izbornom zakonu, osim što je bespotrebna, samo potiče korupciju, a ne štiti manjinska prava.
Što za HSP predstavlja novi Zakon o izbornim jedinicama?
Zakon je loš, neprirodno skrojen i naravno da pogoduje vladajućima. Smatram da izborne jedinice ne moraju biti jednako velike, ali u tom slučaju u njima se ne mora birati isti broj zastupnika. Uzmite primjer Slavonije. Slavonski župani, svi iz redova HDZ-a, itekako su se borili za to da sve izborne jedinice ostanu iste i da imaju isti broj mandata. Ali zašto se tako žestoko ne bore da zadrže svoje stanovnike i da im osiguraju bolji standard? Zašto povlađuju Vladi koja svojim mjerama izravno uništava Slavoniju? Kada bi o broj zastupnika ovisio o broju stanovnika, a onda posredno i o tome kako su oni radili, vjerujem da bi drugačije govorili.
Jeste li pokušavali kontaktirati s nekadašnjim zvučnim imenima svoje stranke kao što su primjerice gospođa Ruža Tomašić ili Anto Đapić, koje je vaše mišljenje o njima?
Poštujem sve pravaše i domoljube. Gospodin Đapić bio je nedavno da tribini o Starčeviću koju je HSP organizirao u Zagrebu, a gospođu Ružu Tomašić, koja je godinama europarlamentarka, dugo nisam čuo.