Jesu li Hrvati u Srbiji, Bosni i Hercegovinu manje vrijedni od Srba u Hrvatskoj?!

U skladu sa Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski sabor te temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Republika Hrvatska pripadnicima nacionalnih manjina jamči pravo na zastupljenost u Saboru.

Pripadnicima nacionalnih manjina koje u stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5 posto stanovnika jamči se najviše tri zastupnička mjesta u Hrvatskom saboru, a svoju zastupljenost ostvaruju na temelju posebnog biračkog prava na stranačkim listama, listama udruga nacionalnih manjina ili listama koje predlažu birači te manjine. Nacionalne manjine koje u stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5 posto stanovnika, imaju pravo izabrati pet zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, a čime ne mogu biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina.

Pripadnici srpske nacionalne manjine imaju zagarantirano pravo izabrati tri svoja zastupnika u Sabor. Tu je i pravo na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu na svim razinama obrazovanja, od predškolskog do visokoškolskog.

Za Hrvate u Srbiji ne postoji institut zajamčenih mandata ni na jednoj razini vlasti tako da su Hrvati isključeni iz procesa odlučivanja i na republičkoj, i na pokrajinskoj, i na lokalnim razinama.

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), koji je na nedjeljnim općim izborima u Srbiji nastupio u koaliciji s Vojvođanskom frontom, ostao je bez mandata u Skupštini Srbije i Vojvodine.
Izborni neuspjeh, rekao je predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov, može se tumačiti i odsustvom garantiranih mandata u parlamentima i državnim tijelima koji su definirani međudržavnim sporazumom Hrvatske i Srbije. Žigmanov navodi kako godinama traže da se hrvatskoj manjini kao i Srbima u Hrvatskoj osiguraju zajamčeni mandati.

Podsjetimo kako i Željka Komšića u Predsjedništvo BiH nisu izabrali Hrvati te da on je on iskoristio manjkav i neustavan Izborni zakon, a sa svoje pozicije ustrajno radi na degradiranju konstitutivnih prava Hrvata u BiH.

Hrvatska država majčinski se odnosi prema svojim nacionalnim manjinama i to je pohvalno. Ono što nije pohvalno je zašto hrvatska država sustavno ignorira maćehinski odnos susjednih država prema hrvatskoj manjini? Jesmo li nacionalisti ako zatražimo da Hrvati imaju ista prava u tim državama kao što Hrvatska pruža njihovim manjinama? Ili jesmo li „ustaše“ ako zatražimo da hrvatska država prema istima promjeni odnos odnosno „degradira“ njihov status na status hrvatske manjine sve dok se isti ne popravi?

Nikica Augustinović