Poštovane pravašice i pravaši.
Kao i u mnogim godinama našeg pravaškog djelovanja, i ovu godinu počinjemo ili sa prividom ili sa uistinu iskrenim željama za boljom budućnošću hrvatskog naroda i države. Jesu li mnoge izrečene želje pojedinačnih (osobnih) i najviših institucionalnih i državnih dužnosnika prijetvorne, lažne, kratkog daha ili su iskrena želja za oživotvorenjem u vjeri i istini satkanih planova i ciljeva, veliko je pitanje na koje je jedini mogući odgovor: „Po djelima ćete ih njihovim prepoznati.“ Ova je godina pravašima, usudimo se kazati, znakovita i posebna. U njoj se s ponosom moramo prisjetiti i obilježiti 200-tu obljetnicu rođenja Oca domovine dr. Ante Starčevića. Ova godina nosi i nove, sudbonosne promjene na koje, kao pravaši, moramo dati svoj osvrt i jasan stav u skladu s naukom i načelima koje je utemeljio Otac domovine, a sažeta su u borbi protiv tuđinske hegemonije i odupiranju velikosrpskim i jugoslavenskim idejama. U tom je duhu Starčević govorio i o Europi kojoj po kulturno-povijesnim obilježjima pripadamo. Svi narodi i države trebaju zajedništvo i savez na principu slobode i suvereniteta, a ne na način oduzimanja suvereniteta malim državama kroz monetarnu politiku kao što se nama sada događa (nameće). Briselske birokratske strukture u sprezi sa globalističkim oligarhijskim sustavom svijeta predstavljaju opasnost za hrvatsku budućnost i opstanak. Stvaranjem monetarne unije i njenim oduzimanjem monetarnog suvereniteta hrvatskoj državi pokušava se, uvođenjem strane valute Eura, uz agresivnu medijsku kampanju, nametnuti pojam „naš novac“ koji to u većini hrvatskog naroda nije bio niti će ikada biti.
U vremenu krize, ratnih događanja u Ukrajini i vrlo nesigurne geopolitičke situacije, uz veliku stopu inflacije (iznad 13%) i visok javni dug veći od 75% BDP-a, bez razrađenih planova i metoda postupanja u mogućim kriznim vremenima bliske budućnosti, u najmanju je ruku nerazumno i rizično odreći se monetarnog suvereniteta i predati ga u ruke briselskih činovnika. Uvjereni smo da se takav proces provodi kako bi se, kroz kontrolu protoka novca (bez HNB-a), kontrolirao gospodarski razvoj i napredak hrvatske države.
Kada bi se hrvatske političke strukture vodile načelima i vrednotama kojima su se u Domovinskom ratu vodili hrvatski branitelji koji su temelj hrvatske državnosti, ovakvi politički potezi ne bi bili opcija niti bi unutarnji rovatori slobodno govorili kako im je laknulo što će se osloboditi hrvatske kune. Ovaj čin jedan je u nizu postupaka podilaženja i rasprodaje hrvatskog suvereniteta i državnosti, a prema podatcima od 12. prosinca 2022. slijedi još jedan jaki udarac rasprodaje imovine kao uvjet za uvođenje Eura, pod pseudo agendom „Unaprjeđenje upravljanja državnom imovinom“. Pod tim se skriva totalna rasprodaja državne imovine i razvlaštenje Hrvata i Hrvatske. Sve je ove procese Otac domovine davno prepoznao i simbolično predvidio kao veliku opasnost pod nazivom „izopačeni europski mrnjauk“. Iste je veliki hrvatski intelektualac i pjesnik Antun Gustav Matoš opisao stihovima:
„U šarmantnoj pozi;
moderni poganac;
najmio ga stranac,
da nam metne lanac.
Taj klatež, što o pravdi blebeće,
on za korist tuđu laže, kleveće.“
Budući da su za ovo stanje odgovorne hrvatske institucije oduzevši narodu pravo odlučivanja koje mu po ustavu pripada („Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu.“) i onemogućivši referendumsko izjašnjavanje, trebale bi se ugledati na moćnu Njemačku i učiniti isto. Kako bi hrvatska kuna trebala ostati u sigurnim i pripremljenim trezorima na neograničeno vrijeme, potrebno je donijeti odluke o čuvanju svih apoena hrvatske kune i ne isključiti mogućnost njenog povratka u opticaj. Njemačka, kao treća gospodarska sila svijeta i jedna od vodećih zemalja EU-a, nakon 21 godine od uvođenja Eura neograničeno mijenja i prikuplja njemačke marke u vrijednosti od 12.3 milijarde maraka i ne uništava ih.
Stara slavonska mudra izreka kaže: „Za ući u kolo potrebno je dati jedan dukat. Ako želite izići, potrebno je dati najmanje dva.“
Zakonskom regulativom i odlukama o prikupljanju i čuvanju kuna na neograničeno vrijeme, svima onima koji su bili spremni dati svoj život da hrvatska puška bude na hrvatskom ramenu, a hrvatska novčanica u hrvatskoj lisnici ostavili bi dostojanstvo i nadu da njihovi snovi nisu ubijeni. HSP, u dubokoj vjeri i ljubavi prema domovini, upozorava, kao i u mnogim situacijama do sada, da ovakvi potezi hrvatskih institucija utiru put veleizdaji i daju kratkoročnu zadovoljštinu trbuhozborcima. Davanjem financijskog suvereniteta u strane ruke sloboda je ograničena, a povijesna je zakonitost da nema slobode na tuđoj moći.
Bog i Hrvati.