Političke i birokratske elite zloupotrebljavaju potres u Banovini!

potres-3Svjedoci smo prirodne katastrofe koja je  pogodila Banovinu, ali i svakodnevne društvene i političke kataklizme. Razorni potres, koji je 29.12.2020. pogodio Banovinu, odnio je sedam života, nanio ogromnu materijalnu, ali i nemjerljivu psihološku štetu stanovnicima pogođenog područja.

Mnogobrojni uništeni domovi, izgubljeni životi, ozlijeđeni i prestrašeni ljudi, poharani zavičaj. Sve je to slika Hrvatske posljednja dva tjedna.

No, kao i bezbroj puta ranije, tako i ovaj put, hrvatski ljudi su pokazali veliko srce, nemjerljivu ljubav, empatiju i želju za pomaganjem.

Tisuće volontera uputilo se prema Petrinji i ostalim mjestima na Banovini. Branitelji, navijači, ugostitelji….. i mnogi drugi, znani i neznani. Organizirali se, sami, i uz pomoć drugih dobrih ljudi započeli pomagati napaćenom narodu već nekoliko sati nakon katastrofe.

A gdje su bili oni koji su IZABRANI i PLAĆENI od tog istog naroda? Oni su se skrivali negdje na toplom, povremeno su u preskupim automobilima došli pred medije u porušena mjesta, izrekli nekoliko demagoških parola i …. otišli. Stradalnike su ostavili onima kojima je jedino do njih i stalo – volonterima.

Da stvar bude gora, veliki dio tih volontera su upravo oni kojima su birokrati zabranili da rade i da od svojeg rada žive. Riječ je, naravno, o ugostiteljima. To su – prema birokratima – oni superopasni ljudi u čijim objektima možete pokupiti koronu čim uđete na vrata. Stoga su im zatvorili restorane, kafiće i ostale ugostiteljske objekte. To što po trgovačkim centrima stotine i tisuće ljudi tumara tražeći svaki svoje, to birokratima ne smeta.

Ipak, da ne bude baš prestrašno, ljubazni su birokrati dopustili ugostiteljima da volontiraju, kad im već ne dopuštaju da od svojeg posla žive. Međutim, dopustili su im samo prva dva tjedna nakon potresa. Taman dok superjunaci iz kojekakvih birokratskih aparatura ne uspiju shvatiti da se dogodio strahoviti potres i da bi trebali početi raditi posao za koji su obilno plaćeni.

I tako se, nakon puna dva tjedna, državno poduzeće “Pleter” udostojilo doći na Banovinu pripremati obroke za stradalnike. Došli, a bolje da nisu – kažu upućeni. Tako smo mogli čuti da ono što oni skuhaju košta između 20 i 30 kuna hrvatske građane, a onda iz te iste državne firme bezobrazno spominju da se namirnice povlače iz robnih rezervi. Dakle, hrvatski su porezni obveznici već platili kompletan pogon za pripremu hrane, platili smo već i sve namirnice koje su u robnim rezervama, a za plaće zaposlenika te državne firme je već ionako osiguran novac u proračunu. Bez obzira na to, ovi haračlije opet planiraju iz proračuna izmusti dodatnih 20 do 30 kuna po obroku. Uz otprilike 15.000 obroka dnevno dolazimo do iznosa od gotovo 400.000 kn što bi za mjesec dana iznosilo preko 12 milijuna kuna.kucica

Što reći na sve to? Što napraviti?

Inače, prvi među birokratskom ekipom, koji je potjeran sa svoje funkcije je onaj gospodin koji je izvrijeđao pripadnike navijačkih skupina, one “huligane”, rekavši da samo piju, smetaju i tuku se. Da je taj gospodin (Trut) otvorio oči vidio bi stotine “huligana” kako, bez da ih je itko zvao (i platio) napuštaju svoje tople domove i odlaze u hladnu, porušenu Banovinu pomagati onima kojima je puno gore.

O navodnim malverzacijama u državnom birokratskom aparatu nećemo ovom prigodom, jer ipak treba dati prigodu ovlaštenim državnim organima da utvrde je li je bilo nezakonitih rabota u Crvenom križu, kao i da li su državne službe uistinu tako “vrhunski” odradile posao kako nas uvjeravaju iz državnog vrha.

Ono što raduje jest spremnost velikog dijela volontera da i dalje pomažu stradalnicima na Banovini, bez obzira na podmetanja iz kojekakvih toplih činovničkih ureda, a ono što nam smeta jest činjenica da oni koji su trebali već prvog dana organizirati cjelokupni sustav pomoći i logistike na Banovini, to nisu znali napraviti ili možda nisu htjeli.

Postavljamo pitanje cjelokupnoj hrvatskoj javnosti – jesu li ovi koji ništa ne znaju, ne mogu i ne žele, uistinu oni koje se izabralo na nedavnim parlamentarnim izborima te da li će memorija hrvatskog čovjeka biti toliko kratka da im se to i ovaj put zaboravi?

I na kraju Banovina nije Banija, bez obzira koliko to određeni mediji željeli nametnuti narodu.

Dragi volonteri – branitelji, navijači, ugostitelji …… vaše se veliko srce neće zaboraviti.

 

Bog i Hrvati!

 

Predsjednik HSP-a

Nikica Augustinović

244Shares