Hrvatska stranka prava (HSP) je nedvojbeno najstarija politička stranka u modernom smislu na prostoru današnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Utemeljena je 26. lipnja 1861., kada su u Hrvatskom saboru dr. Ante Starčević i dr. Eugen Kvaternik izložili načela i temelje pravaštva. U prva dva desetljeća stranka raste, razvija se, biva zabranjivana, prolazi Rakovički ustanak 1871. u kojemu pogiba Kvaternik, vodeći članovi bivaju potom proganjani i zatvarani.
Iz tog razdoblja treba spomenuti “Naputak članovima Stranke prava”, objavljen 1871. u pravaškom časopisu “Hrvatska”, u kojem Starčević izlaže kroz 30 točaka temeljne smjernice za političko djelovanje. No, i na području književnosti se ističu tijekom nekoliko desetljeća mnogi pisci i pjesnici pravaške orijentacije kao npr. dr. Safvet-beg Bašagić, Fran Galović, dr. August Harambašić, dr. Ante Kovačić, Silvije Strahimir Kranjčević, Eugen Kumičić i Antun Gustav Matoš. Do kraja 19. stoljeća, a napose nakon Starčevićeve smrti, stranku zahvaćaju frakcijski sukobi i raskoli. Nasljeđuje ga vrhunski stručnjak za financije, dr. Josip Frank, a ovog pak dr. Aleksandar Horvat, koji se potkraj Prvog svjetskog rata uzalud suprotstavlja jugoslavenskom ujedinjenju. Nakon tragičnog ulaska Hrvatske te Bosne i Hercegovine u državnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom 1. prosinca 1918. u sklopu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sve frakcije odumiru, a ostaje samo HSP.
U Zagrebu je 1. ožujka 1919. objavljen “Republikanski program” HSP-a, kojeg potpisuju predsjednik HSP-a dr. Vladimir Prebeg te glavni tajnik i budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelić. S time započinje novo razdoblje djelovanja HSP-a i parlamentarne borbe za hrvatsku državnu neovisnost. Jedan od vodećih ideologa stranke postaje ugledni povjesničar europskog glasa, dr. Milan Šufflay, koji kao prvi dovodi pravaštvo u kontekst s tad suvremenim konzervatizmom. Proglašenjem diktature kralja Aleksandra Karađorđevića 6. siječnja 1929. zabranjuje se rad HSP-a radi čega jedan manji dio pravaša odlazi u inozemstvo, tražeći nove puteve za ostvarenje konačnog cilja. Nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske u svibnju 1945. te tijekom idućih tragičnih 45 godina komunističke diktature u sklopu Jugoslavije, pravaška misao nastavlja živjeti u emigraciji, ali i ilegalno u domovini.
Uoči prvih višestranačkih i demokratskih izbora u Hrvatskoj, grupa državotvornih domoljuba 25. veljače 1990. obnavlja u Zagrebu HSP i donosi “Temeljna načela” – među njima i bivši studentski vođa iz Hrvatskog proljeća 1971., Ante Paradžik, koji tom prigodom bude izabran za dopredsjednika stranke. HSP u samom početku velikosrpske agresije organizira postrojbe Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) za obranu Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine, gdje vrhovno zapovjedništvo preuzima Blaž Kraljević. Danas HSP djeluje kao moderna stranka desnog centra, čija se politika zasniva na konzervativnom, odnosno demokršćanskom svjetonazoru, koračajući kao i prije ponosno i dosljedno putem hrvatskog državnog prava.
Od obnove 1990. do danas na čelu stranke su bili Dobroslav Paraga (1990.-1993.), Anto Đapić (1993.-2009.), Daniel Srb (2009.-2017.) i Karlo Starčević (2017.-2020.)
- prosinca 2020. godine za novog predsjednika Hrvatske stranke prava izabran je Nikica Augustinović.
Pogledajte i video