Programska rezolucija IV Konvencije HSP 1999

Zaključci četvrte Konvencije HSP-a:

Četvrta Konvencija HSP-a podsjeća hrvatsku javnost da su HSP i njeni članovi dali nemjerljiv doprinos stvaranju nezavisne hrvatske države, obrani Hrvatske od velikosrpske agresije i slamanju jugokomunističke diktature u Hrvatskoj, te stoga najoštrije osuđuje medijsku histeriju smišljenu, pokrenutu i poticanu od strane ultraljevičara, srbofila i jogoslavena, koja ima za cilj prikazati HSP kao stranku koja predstavlja opasnost za demokraciju u Hrvatskoj i koja svojim djelovanjem ugrožava međunarodni položaj Hrvatske.

Četvrta Konvencija HSP-a podupire djelovanje HSP BiH na očuvanju Bosne i Hercegovine kao hrvatskog povijesnog, etničkog i prirodnog prostora, te na opstanku Hrvata u BiH i poboljšanju njihovog političkog položaja i na promicanju svih oblika njihove kulturne, gospodarske i druge povezanosti sa Rebuplikom Hrvatskom.

Četvrta Konvencija HSP-a pozdravlja odluku Glavnog stana HSP-a od 18. rujna 1999., kojom se predsjedniku HSP-a Anti Đapiću povjerava mandat za vršenje svih radnji u svezi s predstojećim izborima.

Četvrta Konvencija HSP-a donosi slijedeću

Programsku Rezoluciju HSP-a

1. O vrijednostima Domovinskog rata

Za HSP rat nije završio sve dok u Hrvatskoj nisu zajamčene i očuvane vrijednosti zbog kojih smo u Domovinski rat i krenuli. To su ove vrijednosti:

  • sigurna budućnost, mir i stabilnost, te jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske;
  • samostalna i neovisna Hrvaska država u Europi, a ne tuđinska kolonija na Balkanu;
  • Hrvatska kao gospodarski uspješna zemlja, s razvijenom demokracijom, nasuprot jugo-komunističkoj diktaturi;
  • Jedinstvo svih političkih čimbenika u Hrvatskoj glede strateških nacionalnih cijljeva, a ne slijepo pokoravanje Hrvata diktatu izvana;
  • Očuvanje tradiconalnih vrijedenosti hrvatskog naroda i naše baštine, nasuprot kulturocidu Hrvatske i nasuprot balkanizaciji i srbizaciji javnog života u Hrvatskoj.

2. O obrani i nacionalnoj sigurnosti

Jačanje obrane i nacionalne sigurnosti od primarnog je značaja za Hrvatsku i njen razvoj, te zato mora ići u korak s gospodarstvom, a u nekim dijelovima mu i prethoditi. Jedino stabilna i sigurna Hrvatska se može oduprijeti stranim pritiscima, biti privlačna stranim ulagačima i osigurati vlastiti gospodarski i politički razvoj.

Jedino stabilna i sigurna Hrvatska može izbjeći pritiscima guranja u međunarodne asocijacije koje nisu u našem dugoročnom strateškom interesu. Sudjelovanje Hrvatske u međunarodnim vojno-sigurnosnim integracijama ne može biti podložno ustupcima i uvjetima koji proturječe uobičajenim normama međunarodne zajednice.

3. O strategiji razvoja Hrvatske

Hrvatska treba svoju Nacionalnu razvoju strategiju, tj. opći okvir razvoja Hrvatske. Nužno je jasno odrediti koje djelatnosti iziskuju državni nadzor, potporu i porezne olakšice, te pripadnu državnu strategiju. To su: socijalna skrb, zdravstvo, zaštita obitelji, školstvo, kultura. Za razvoj Hrvaske posebno su važni još i poljoprivreda; skrb za nezaposlene; razvoj znanosti i novih tehnologija; ekologija; turizam; razvoj obale i otoka i gospodarenje morem; te razvoj prometnog sustava, telekomunikacija i informacijskog društva.

Sve ostale djelatnosti koje ne trebaju državne poticaje i nadzor treba prepustiti tržištu i tržišnim zakonitostima. Ukratko: nužno je prekidanje poduzetničke prakse u Hrvata koja se može izraziti na način: „Profit meni – gubitci državi“. Ovo je istodobno i jedini put k jefinoj i učinkovitoj državi.

4. O hrvatskom gospodarstvu

Obzirom na teškoće u proteklom vreemenu, hrvatsko gsopodarstvo je iscrpljeno. Država stoga mora zaštititi domaću proizvodnju, podupirući pristup našeg gospodarstva novim tržištima, kombinirajući pritom gospodarske i političke interese. Nužno je zato sačuvati jedino one velike gospodarske sustave koji su ekonomski opravdani, te zaustaviti sanaciju ekonomski neopravdanih i ekološki nepodobnih sustava propalog komunističkog gospodarstva. Gospodarski napredak je naime moguć jedino uz tehnološki razvoj i uz razvoj poreznog sustava koji potiče nove investicije.

Najveći problem privatizacije u Hrvatskoj je tzv. tajkunizacija, koja predstavlja opasnost i šteti gospodarstvu. Rješenja su jedino intervencija države i banaka, te vraćanje pojedinih slučajeva pretvorbe na početak, koristeći pozitivna iskustva drugih zemalja. Nelikvidnost je drugi gorući problem hrvatskog gospodrastva. Nužno je zato uvesti red u programe financiranja pojednih ministarstava, uvesti jamstva realizacije obveza plaćanja za sve gospodarske subjekte i državne službe, te plaćanje kamata za zaostale obveze plaćanja. Banke treba kvalitetno privatizirati, osigurati uvjete za samostalan rad njihovih uprava, te modernizirati njihovo poslovanje.

5. O hrvatskoj poljoprivredi

Razvoj poljoprivrede je gospodarska nužnost Hrvatske. Našu poljoprivredu treba zaštititi i strogo provoditi pripadne zakonske propise. Pad poljoprivredne proizvodnje moguće je zaustaviti, uz ostalo, politikom agrarnih kredita i poreznih olakšica, te državnim jamstvima za redovito plaćanje poljoprivrednih proizvoda. Nužno je uz to urediti katastarsku evidenciju, te po potrebi formirati obiteljske kooperative radi učinkovitije poljoprivredne proizvodnje i otkupa. Nužno je osigurati proizvodnju zdrave hrane u suglasju s okolišem, uz maksimalnu zaštitu vode i tla, uklanjajući ih hrvatskog poljodjelstva ekološki štetne postupke i genetski modificiranu hranu.

Poljoprivredna politika treba prerasti u usklađenu politiku razvoja ruralnih dijelova zemlje. Hrvatska zato ne treba srljati u WTO, jer nam to može donijeti niz negativnih učinaka tj. propadanje obiteljih gospodarstava, pa i čitavih grana poljoprivrede.

6. O europskim integracijama

Republika Hrvatska je još nespremna za ravnopravno priključenje europskim integracijama. Zbog toga je nužno prethodno pripremiti hrvatsku državu i njen gospodarski sustav za mogućnost eventualnog prihvaćanja teških zahtjeva za pristupanje europskim integracijama. Teško stanje u kojem su trenutno hrvatski narod i hrvatska država, te njen gospodarski sustav može se brže nadvladati provođenjem lustracije, te buđenjem moralnih vrijednosti hrvatskog naroda.

Nekontrolirani i djelomično nejasno određeni put Hrvatske prema europskim integracijama treba uvjetovati obveznim poštivanjem nezaobilaznih hrvatskih nacionalnih interesa.

7. O uvođenju reda u državi

Zanos hrvatskog naroda kojim je dobiven Domovinski rat, te uspostavljena nezavisna hrvatska država, potrošen je u svega par godina radi prisutnih slabosti hrvatskog društva, koje su posljedice polustoljetnog komunističkog naslijeđa. Naime, u hrvatskom društvu rašireno je mišljenje da se sve može postići mimo zakona i propisa, ako se ima dovoljno jaka veza i ako za to postoji politička volja, što se očituje u pojavama nepoduzetnosti, poslovnog kriminala, korupcije, spregama politike i biznisa, nepoštivanja propisa i financijske nediscipline. Nužno je stoga uvođenje reda u državi i društvu, što znači:

  • funkcioniranje institucija vlasti na principima pravne države, te dosljedno i odgovorno obavljanje dužnosti sudionika vlasti,
  • zaustavljanje nositelja nereda i kršenja zakona od strane izvršne vlasti,
  • čišćenje sudova od korupcije i od progonitelja hrvatske nacionalne ideje, te
  • lustraciju iz javnog života svih zagovornika poražene komunističke ideologije i propale komunističke vlasti.

8. O hrvatskoj ženi i njenom mjestu u hrvatskoj politici

Svjetska politička povijest bilježi brojna imena žena koje su svojim zaslugama, svojim dijelima, odvažnošću, snagom ličnosti i veličinom duha obilježile kulturni i politički život svojih naroda. Hrvatska je također imala svoje velike žene, političarke od snažnog utjecaja i moći koje su ostavile svoj trag u hrvatskoj povijesti.

Ženama, a posebice majkama, stoga treba osigurati ravnopravno sudjelovanje u društvenom, gospodarskom i političkom životu, vodeći pritom računa o njihovom dostojanstvu i ugledu.

 

U Zagrebu, 25. rujna 1999.