Dr. Ante Starčević, Žitnik 23. svibnja 1823. – Zagreb 28. veljače 1896.
Danas se navršila 199. godišnjica rođenja najvećega sina hrvatskoga naroda dr. Ante Starčevića. Starčevića je veliki hrvatski književnik i pravaški političar Eugen Kumičić u uvodnoj posveti svoga kapitalnoga povijesnoga romana „Urota Zrinsko-frankopanska“ počastio najsjajnijom titulom Oca Domovine. I danas, kada obilježavamo njegovu 199. obljetnicu rođenja, često izgovaramo tu snažnu metaforu uz njegovo ime, a da i nismo promislili što ona u stvarnosti poručuje. Upravo to jasno iskazano obilježje više je od jednoga stoljeća u srcu svakoga pravaša i pravašice kao i brojnih hrvatskih domoljuba u zemlji i inozemstvu koji se pozivaju na njegovo političko nasljeđe. Ante Starčević jest jedan od trojice prvih utemeljitelja najstarije hrvatske stranke s jasnom izrečenim nacionalnim usmjerenjem, Stranke prava, koja je nastala kao klub zastupnika u znamenitom Saboru 1861. godine. On se tijekom tih saborskih zasjedanja profilirao u vodeću figuru tadašnje hrvatske političke scene, a istodobno bio je i na čelu kao osnivač pravaštva i prvi idejni vođa nepokolebljive hrvatske nacionalne politike koja je od početka bila u srazu i suprotna političkim stranputicama nenacionalnih i nadnacionalnih ideologija toga vremena. Njegova pravaška politika je u srazu s tim drugim političkim ideologijama odbacivala svaki oblik podaničkoga mentaliteta kojemu su često u prošlosti, a nažalost i danas sklone hrvatske političke i ine elite. Ipak, malo tko i danas razmišlja zašto su dr. Antu Starčevića najbliži prijatelji i brojni kasniji politički istomišljenici zvali Ocem Domovine.
Mišljena smo kako navedene i za njegovu osobu vezane dvije zlatnim slovima u povijest upisane riječi, ne izgovaramo samo i jedino kao izraz dubinskoga poštovanja prema jednoj osobi, jednome hrvatskome velikanu, koji je svojim djelovanjem obilježio jedno povijesno i sudbonosno vrijeme u kojem se oblikovala opstojnost kao i nacionalna integracija hrvatskoga naroda, već je on tim svojim djelima postao miljokaz za sva vremena i za sve buduće generacije Hrvata i Hrvatica. Jer, upravo Otac Domovine ih je uputio da beskompromisno, „političko-pravaški“, slijede put svekolike borbe za stvaranjem nezavisne, slobodne i u svakom pogledu napredne Hrvatske države, a u još većoj mjeri izraz je to poštovanja prema njegovim moralnim načelima i državotvornom nauku koji do današnjega dana inspirira svevremenim vrednotama i nije niti jednoga trena najmanje zgasnuo u svom početnom činorednom i ćudorednom izričaju. Upravo po Starčeviću ne može biti slobodne Hrvatske Države bez morala, a moral sam po sebi nije dovoljan ako nema odvažnih i požrtvovnih ljudi koji će se boriti za slobodu svakoga pojedinca pa tako i cijeloga hrvatskoga naroda. Takav potpuno svjesno izgrađeni hrvatski čovjek je pravaš! Otac Domovine rekao bi kratko i jasno „stekliš“! Stekliš koji je ponekad grub u svojim izričajima, ali mu je uvijek pred očima kao ideal istina koja vodi do ostvarivanja hrvatskih narodnih htijenja na puti za ostvarivanje slobodne nacije-države! Možda je to i ponajbolje vidljivo u njegovom dijelu Bi-li k Slavstvu ili ka Hrvatstvu kada sam Otac Domovine kao vodeći pravaš-stekliš piše slijedeće rečenice: Mi smo proti svemu što je proti narodu i domovini! Naše nazore kažemo iskreno, oslanjamo ih po mogućnosti na razloge, ostajemo kod nazorah i razlogah, dotle dok njih bolje ili čverstije nečujemo. Neznastvo i slaboću opažujemo najprije kod nas, onda kod drugih. Za neznalicu i slabića imamo gde ljubav, gde smilovanje, a svagde barem čovečnost. Nu kad vidimo neznalicu i slabića, koji se izdaje za Jupitera Amona, koji pokažuje, da osim gluposti i zloće u sebi nema ništa, da ne mari za drugo osim za sebe i svoje, da nemisli ni neradi o drugom nogo o zlu; kad vidimo takvo stvorenje, koje se i hotice isključuje između ljudih, mi tom stvorenju dajemo onakvo ime, kakvo sudimo da mu dolikuje. – Najsigurniji je onaj koji je na sve pripravan. Nebojte se da ćemo vam dati ime koje nezaslužujete. Tko sudi o izdajici, kako eto vi sudite, taj nemože biti izdajicom hotice. Za da se uzmognu dva muža zaozbilja razgovarati, hoće se da ih oba vodi ljubav istine i napredka. Ako su u nami takova dva muža, razgovor će biti ugodan, istina će se naći, napredak mora slediti. … Što ima narod hervatski raditi; to, ako hoće, neka pazi narod hervatski. Ja nisam diktator Hervatah, ter, u njihovo ime, sve kad bi i hteo, nemogu govoriti. A što se mojih osobnih nazorah dotiče, znate, da spadam među Stekliše, u stranku prava. Neznam koliko nas ima ovakvih. Nikada nisam gledao kolio nas je kojega mnenja, nego sam nastojao da ostanem na pravnu, zakonitom temelju. Makar sam samcat ostao, tako ću i ubuduće raditi.
Iz ovih gornjih redaka jasno se vidi principijelni nepokolebljivi stav Oca Domovine koji je uspješno oblikovao političku ideologiju hrvatskog naroda i predao je u nasljeđe budućim steklišima da razviju barjak hrvatske slobode. Otac Domovine u svom moralnom nauku odbacuje sve totalitarizme, diktature i nadnacionalne ideologije, a i sam jasno kaže da on ne želi biti diktator i postavljati se iznad hrvatskoga naroda i u ime tog naroda donositi odluke, već stav Otac Domovine cijeli je svoj život primjerom pokazivao kako se treba ponašati istinski pravaš, svojom moralnom nepokolebljivošću, i posebice asketizmom, jer kao doktor mudroslovlja, on je slijedio misli antičkih stoicističkih mudraca, koji za njega nisu bili samo intelektualni učitelji već putokazi za ponizni, ponosni i vrlo skromni i strogo izgrađeni i samo njemu svojstven stil života. I pred smrt Otac Domovine ostavio nam je u svojo Oporuci dio svoga asketizma i altruizma kad je istaknuo: Kod sprovodjenja zabranjujem svaki sjaj, kano glazbu, pjevanje, zvonjenje vience i.t.d., ter se moje tielo opraviti u prostu nepomazanu drvenu škrinju, pa po jednom vriednomu duhovniku rimokatoličke crkve i po njezinu obredu zemlji predati. Zabranjujem svaki spomenik i svaku javnu počast. Jer, ako sam zaslužio živjeti u skladnoj uspomeni naroda hrvatskoga, ja sam si spomenik ostavio u mojemu životu i u dijelih mojih, a narod ima na korisne stvari trošiti.
Upravo na njegovu 199. godišnjicu rođenja, slijedeći nauk Oca Domovine, poštujući njegove želje, ali prije svega u želji da istaknemo njegovu važnost za svakoga pravaša i pravašicu danas, Gradski odbor Hrvatske Stranka Prava Grada Zagreba na njegov Dom u središtu Zagreba stavio je simbolično lovor vijenac. Taj skromni i nekićeni vijenac s hrvatskom trobojnicom simbolični je znamen na ovjenčanog slavom najvećega sina hrvatske domovine. Kao što je On slijedio na svom skromnom zemaljskom životnom putu svoje antičke uzore tako smo i mi današnji njegovi pravaši i pravašice željeli ovom našom gestom ovjenčati Oca Domovine po primjeru antičkih naroda koji su uz najdublje poštovanje ovjenčavali svoje junake zaslužne za vječnu slavu domovine. Dr. Ante Starčević je još za života po riječima njegovih stranačkih pravaških prijatelja bio urešen s titulom Oca Domovine, mi današnji pravaši i pravašice Grada Zagreba slijedim njegov nauk u želji da svaki Hrvat i Hrvatica u domovini i iseljeništvu osjeti se slobodan i siguran u prosperitetnoj Hrvatskoj Državi i dobrodošli u Starčevićev Zagreb glavi grad i središte svih Hrvata! Zato GO HSP Zagreb svim građanima još jednom čestitamo Starčevićev dan, a svim pravašima i pravašicama ma gdje se nalazili poručujemo danas, neka rođendan našega Oca Domovine bude poticaj za širenje njegovoga nauka, ali i uz središnje pravaško vodstvo na čelu s predsjednikom gospodinom Nikicom Augustinovićem i Glavnim stanom HSP-a, nastavak jačanja pravaške obitelji na korist hrvatskome narodu i hrvatskoj domovini.
Pozdravljamo Vas starim pravaškim pozdravom!
Bog i Hrvati!
Za GO HSP Grada Zagreba
Dr. sc. Krešimir Bušić
Pogledajte i našu galeriju slika
